Podijelite post

MOŽE LI OBRAZAC HODA UTJECATI NA BOL STOPALA I NOŽNOG ZGLOBA?

Faze hoda

Tijelo se kreće recipročnim kretnjama te je tako osigurana ekonomičnost utroška energije. Vrlo važne evolucijske promjene nužne za hod kakav danas poznajemo su luk stopala, anatomska blizina palca te kut femura(natkoljenice) u odnosu na zdjelicu.

Osnovne funkcije hoda su : propulzija, očuvanje energije, stabilnost u fazi oslonca i apsorpcija sile.

Ciklus hoda možemo pojednostavljeno podijeliti u 3 osnovne faze:

1. faza predstavlja fazu kontakta stopala s podlogom, odnosno heel strike i traje do kontakta glave prve metatarzalne kosti s podlogom. Stopalo je u supinaciji na samom početku kontakta. U tom trenutku stopalo treba određenu rigidnost (tvrdoću) radi apsorpcije sile prilikom kontakta. Sila reakcije podloge (ground reaction force, GRF) djeluje prema natrag (posteriorno) a sama faza služi i za usporavanje tijela.

2. faza odnosno mid-stance faza zahtjeva određenu mobilnost stopala koju nam uvjetuje dobra pronacija. Sila reakcije podloge usmjerena je okomito u odnosu na sredinu stopala te je trenje najveće. U ovoj fazi nužni su relativni pokreti jer se možemo reći „otključava zglob“ kako bi se stopalo prilagodilo u odnosu na hodajuću površinu te se isteže muskulatura istog.

3. faza odnosno late stance je faza u kojoj je sila reakcije podloge usmjerena naprijed te zahtjeva ponovnu supinaciju stopala radi propulzije. Stopalo je rigidno uz vrlo važnu koncentričnu akciju mišića tibialis posterior.

Relativni pokreti i njihova uloga u hodu

Osim stopala, vrlo važni preduvjeti su relativni pokreti i na razini zdjelice budući da međusobno utječu jedni na druge. Ako osoba ima smanjene relativne pokrete u stopalu prilikom pronacije, to može utjecati na biomehaniku donjih ekstremiteta , kuka kao i donjeg dijela leđa.

Obrnuto vrijedi isto, osoba ima npr. ozljedu kuka, tijelo može kompenzirati bol i neugodu te traži drugačiju strategiju hoda što se može odraziti na biomehaniku stopala.

Kroz nekoliko jednostavnih testova lako možemo utvrditi na razini zdjelice, koljena i gležnja gdje su pokreti ograničeni kako bi tijelu „vratili“ pokrete koji su nužni. Čest je slučaj vrlo rigidnog stopala nakon ozljede npr.gležnja da zbog zaštitnog mehanizma tijela ima dolazi do smanjenja mobilnosti.

U teoriji takvo stopala nema funkciju dobre apsorpcije sile prilikom opetovanih radnji kao npr. hodanja i trčanja što može narušiti biomehaniku donjih ekstremiteta. Kažemo da je pokret mekog tkiva (mišići) reakcija na pokret u zglobu.

Test relativnih pokreta možemo izvesti tako da osoba iskorači nogom naprijed te klekne na stražnju nogu. Zatim prednjom nogom izvodi pokret koljena prema naprijed (dorzalna fleksija) uz zadržavanje pete na tlu.

Ovdje možemo procijeniti kolika je dorzalna fleksija gležnja te ono vrlo važno, ima li pokreta u svodu stopala, odnosno dolazi li do spuštanja i podizanja svoda stopala prilikom pokreta.

Ako nema pokreta svoda stopala, tada je riječ vrlo vjerojatno o smanjenju relativnih pokreta nužnih za dobru biomehaniku.

Loša biomehanika utječe na razvoj bolova i sindroma

Loša biomehanika donjih ekstremiteta kroz duži period može utjecati na veći mehanički stres i pojavu mikrotrauma vezivnog tkiva i mišića što se može očitovati kao povećani rizik za :

plantarni fascitis – upala vezivnog tkiva koje se proteže preko dna stopala i povezuje petnu kost s prstima

tendinopatiju tibialisa posteriora – je stanje koje počinje s boli i upalom oko unutarnje strane stopala, posebno oko rista/luka i unutarnje strane gležnja

bolnost tetive fibularis longus – ozljeda ili disfunkcija fibularisa longusa može uzrokovati bol ili nelagodu u potkoljenici, gležnju ili stopalu(osobito na vanjskoj strani)

Mag. Cin. Marko Drašković

Marko je kineziolog, kineziterapeut i predavač na edukacijama iz biomehanike koji u sklopu svoje ordinacije u Velikoj Gorici radi na rehabilitaciji i oporavku vrhunskih sportaša.